Ovo je dio moje životne priče koji je snazno utjecao na moj današnji način razmišljanja i formirao moje opažanje svijeta.
Od moga ranog djetinjstva mama je bolovala od multiple skleroze. Već oko moje 11-te godine mama se nije mogla samostalno brinuti za sebe. Bila je ovisna o tati i meni. Na sreću imali smo jednu gospodju koja nam je pomagala tijekom radnog tjedna dok je tata radio a ja bila u školi.
Iz maminog primjera shvatila sam važnost nase unutarnje snage. Iako nepokretena, mama je na zivot gledala s optimizom i vedrinom. Tijelo je nije slusalo ali duša je bila puna života. Imala je snaznu volju za životom i trudila se koliko je bilo u njenoj mogućnosti biti dio naše male obiteljske zajednice i biti meni podrška za vrijeme odrastanja.
Uvijek imamo mogućnost izbora kako se nositi s okolnostima u kojima se nalazimo. Sve drugo su samo izgovori.
S mamom nisam mogla otici u šetnju, shopping ili na kavu, sladoled, kolac.
Zanimljivo je da mi to tada nije niti padalo na pamet niti sam žalila za ičime. Koliko me sjećanje služi nisam se uopce usporedjivala s drugima. Imala sam krug super prijateljica i nisam osjecala da mi nesto nedostaje zato što je mama nepokretna.
Dapače, ponekad mislim da sam bila privilegirana što sam, kada god sam željela, mogla popričati s mamom. Mama je bila jako načitana i smirena osoba. Vrijeme u kuci provodila
je čitajući, slusajuci radio emisije, učeći. Pored svega i vatrena navijačica raznih sportova.
Sjecam se našeg smijanja od srca, kada ti suze idu od smijeha da te na kraju trbuh boli.
Moglo bi se reći da sam imala izazovan život ali sigurna sam ako je netko mene i tatu promatrao izvana (tko nije bio upoznat s nasom situacijom) ne bi po nasem ponasanju mogao zakljuciti sto se desavalo u kuci. I ne nismo glumili, tako smo se odlucili nositi s situacijom u kojoj smo se nalazili.
Iako sam bila nasmijana i vesela curica ipak je odrastanje uz maminu bolest ostavilo posljedice na moje emotivno zdravlje. Potisnute emocije tražile su put van, tijelo se htjelo osloboditi unutarnje napetosti i brige.
Kako sam od rane dobi mami bila veliki fizicki i psihicki oslonac to je za mene bio veliki teret i odgovornost. To sam počela shvacati sazrijevanjem u mojim ranim dvadesetima kada su se pojavili veliki strahovi i napadi panike. Kao mala nesvjesno sam negativne emocije nesvjesno sam potiskivala želeći na van pokazati kako sam snazna i odvazna. Sada kada se osvrnem unutrag svjesna sam da je u meni je od malena tinjao veliki strah od mamine smrti. Od gubitka voljene osobe. Pitala sam se: "Kako cu ja jednog dana živjeti bez mame?
Nisam plakala sto je bio jos jedan od znakova da sam sve emocije skrivala. Sve dok me napadi panike nisu potakli na dublji rad na sebi. Tata i mama tada su mi bili ogromna podrška. Pronašli su strucnu pomoc, da se bolje upoznam sa sobom i svojim emocijama i dopustim si izraziti ranjivost i procesuirati emocije straha.
Tako je započeo moj rad na sebi. I još traje jer je rad na sebi jedno cjeloživotno putovanje. Putovanje otkrivanja sebe, suocavanja sa sobom i svojim demonima, izmišljenim pričama koje si neprestano ponavljavljamo da počnemo duboko vjerovati u njih. Često te priče nisu realne jer iz njih progovara naš ego i brbljav um.
Kada osvjestiš izazov, potražis pomoć i voljan si raditi na sebi uspjeh je zagarantiran.
Svjesnost je prvi korak u mom radu s ljudima. Bez svjesnosti, dopuštamo autopilotu i starim obrascima ponasanja da upravljaju nasim zivotima. Ti obrasci ponasanja izvorno nisu nasi vec smo ih pokupili tijekom odrastanja od ljudi iz bliske okoline.
Dvije lekcije koje nosim sa sobom iz svoje zivotne price:
1. Kad osjetim da me nesto muči ne guram to više pod tepih. Vrijeme to neće iscijeliti ali hoce moj svjesni pristup i traženje pomoći.
2. Emocije i inuticija moj su sustav navodjenja. Pomažu mi prepoznati situacije i osobe koji su moji okidači, na kojima trebam poraditi i jos nesto iscijeliti.
Mama nas je fizički napustila 2008. godine ali njezina filozofija života nastavlja živjeti kroz mene:
uživam u malim stvarima, u sadasnjem trenutku, na suncu, na svjezem zraku,
nagradim se i slavim svoje male pobjede,
stanem i odmorim kad mi je to potrebno jer zdravlje je na prvom mjestu (ona je to dobro znala)
cijenim se i držim do sebe,
putujem i učim strane jezike
smijem se iskreno i od srca
ljubaznost i lijepa riječ čuda čine
Iz svake situacije možeš izvući ono najbolje kada pažnju usmjeravaš na mogućnosti a ne na prepreke.
....................................................
Za rad na growth mindsetu da se otvoriš prema životu i osvjestiš kolika je moću tebi piši mi na info@ivanarodin.com
Comments